Ančnikovo gradišče

Na brižno izabranom dijelu tinjskoga Pohorja, na 750 m visokom strmom nasipu tik nad sutjeskom Bistrice, sjeverno od Jurišne vasi, leži kasno antičko i rano srednjevjekovno utvrđeno uporište nazvano Ančnikovo gradište. Unatoč visokom položaju i udaljenosti od naselja, gradište se dobro vidi iz bistričkog polja i iz bliže okolice. Osim funkcije promatračnice i signalizacije, ovaj kraj je bio izabran za utočište ravničarskog stanovništva kojemu je za vrijeme seoba naroda prijetila opasnost. Pogled se prostire prema Panonskoj nizini na istoku i planinskim granicama celjske kotline na jugu i još mnogo dalje. Zanimljivo je da možemo iz bliže okolice ili iz samog gradišta vidjeti ostale kasno antičke utvrde: Svete gore, Rifnik, Gradec pri Prapretnem, Zbelovsku goru, Tinje nad Loko pri Žusmu i druge.

Što su otkrili arheolozi

Ančnikovo gradište je kupastog oblika te na istočnom i sjeveroistočnom dijelu prirodno osigurano stijenom nad provalijom, a ostali dio je utvrđen masivnim zidinama. Zapadni dio tih zidina vidio se je prije mnogo godina također iznad površine u visini od nekoliko metara ali ih je izravnao strojem i uništio tadašnji vlasnik zemljišta. Ubrzo nakon toga, 1986. godine ovdje su započeta arheološka iskopavanja koja su zatim prerasla u sistematično svakogodišnje istraživanje sve do prije nekoliko godina.

Život na Ančnikovom Gradištu

Iako se radi o utvrdi odnosno refugiju okolnog stanovništva, rezultati istraživanja ukazuju da su tadašnji ljudi na tom prostoru, između ostalog, morali i trajno živjeti. Položaj stambenog dijela naseobine bio je promišljeno izabran uz južni i sjeverni dio zidina gdje su arheolozi otkrili ostatke zidanih i drvenih objekata. Brojni pronalasci svjedoče o stočarstvu, a velika količina pronađene šljake, brončanih i olovnih te željeznih proizvoda nam govori o tome da su se stanovnici također bavili s kovaštvom i izradom metalnih predmeta. Prava rijetkost su umjetnički izrađene probušene ukrasne jagode iz raznobojne staklene mase i jagoda iz tamne staklene mase. Dva pronalaska su još posebno vesela: brončani kip Merkura i Apolona koji predstavljaju važan materijalni i duhovni trag te dokazuju otpornost poganstva u tim krajevima.

Bogata narodna tradicija

Na Ančnikovem gradištu i u njegovoj okolici živi bogata usmena predaja, na tom dijelu Pohorja čak jedna od najbogatijih. Među domaćinima još živi priča o dvorcu Kozirep i vitezu Juriču koji je navodno nekad bio vlasnik dvorca. Tamo još danas govore o blagu, jer su ljudi uvjereni da blago čuva velika zelena zmija sa zlatnom krunom i jadan onaj koji joj se približi. Na samom nasipu gradišta su litice provalije u kojima su željezna vrata koja su se po svoj prilici nedavno vidjela čak iz Bistrice i vode prema blagu ravno u Bistrički grad. Još danas također živi priča o divljem lovu – u svojim pohorskim bajkama ju lijepo opisuje Jože Tomažič.

Kako do Ančnikovoga gradišta

Pristup Ančnikovom gradištu moguć je iz više pravaca. Najlakši je pristup po automobilskoj cesti iz

Slovenske Bistrice na Veliko Tinje gdje se nešto ranije odvojimo za Turišku i Jurišnu vas. Na kraju Jurišne vasi, kod seljaka Plečka možemo parkirati auto i dalje krenuti pješke po makadamskoj cesti koja će nas dovesti točno na gradište. Jedan od putova vodi iz Urha pokraj naselja vikendica do šumskog puta koji se spaja s makadamskim putem do gradišta. Naravno, najljepši put direktno do gradišta vodi šumskom stazom iz Bistričkog vintgara.


EU