Muzej Prigorja Sesvete

mpsPovijest Muzeja Prigorja započinje 1975. godine kada je otkriven jedan, kako se kasnije pokazalo, značajan arheološki lokalitet na brijegu Kuzelin iznad naselja Donja Glavnica, 15 km sjeverno od središta Sesveta. Otkriće je potaklo prva arheološka istraživanja na području Sesvetskog prigorja. Pokazavši od početka zanimanje za arheološku problematiku Skupština općine Sesvete je 1977. godine osnovala Muzej Prigorja.

Od osnutka Muzej je smješten u kasnobaroknoj kaptolskoj kuriji koja je podignuta 1784. godine. Najzaslužniji za gradnju kurije bio je prepošt zagrebačke katedrale Franjo Popović. Kurija se ubraja među monumentalne primjere stambenih objekata crkvenih prelata i župnika. Zidana je za uredovne i gospodarske prostorije imanja te stan prelata na katu. Predstavlja jednu od rijetkih sačuvanih profanih građevina stambeno-gospodarskog karaktera koje su se u 18. stoljeću gradile u gradovima i na ladanju. Pretpostavlja se da ju je gradio tada vodeći zagrebački graditelj Ivan Eyther, koji je u to vrijeme projektirao i gradio najveće javne objekte u Zagrebu: bolnicu s kapelicom na Harmici i školu u Opatičkoj ulici na Gornjem gradu (danas Muzej grada Zagreba).

U vrijeme osnivanja Muzeja u prizemlju i na prvom katu nalazili su se uredi sesvetskih klubova i društava (Fotoklub Sesvete, Radioamaterski klub Sesvete, Lovačko društvo Sesvete, Planinarsko društvo Lipa, Likamses – sekcija radnika amatera likovnih umjetnosti Sesvete i Turistički ured općine Sesvete) koji su do 1980. godine dobili nove prostorije za djelovanje.

Prošlo je dosta vremena dok se nisu ostvarili uvjeti za muzejsku djelatnost. Od 1978. do 1983. godine izvršena je temeljita sanacija vrlo zapuštene i ruševne zgrade, kasnobaroknog spomenika kulture. Useljenje u cjelovito obnovljenu zgradu početkom 1983. godine značilo je stvaranje preduvjeta za muzejsko djelovanje. Posebno značajne djelatnosti u tom razdoblju bile su intenzivno prikupljanje materijalne građe – osnove muzejskog fundusa te terenska istraživanja.

Prikupljajući saznanja o prostoru i ljudima dijela jedne “manje regije”, Sesvetskog prigorja, potkraj 80-ih pristupilo se izradi stalnog postava kao prve materijalizacije te spoznaje. Radovi započeti 1991. godine na Dvorani stalnog postava prekinuti su ratom, no 1995. godine stvorene su mogućnosti za postepeno uređenje stalnog postava koji će dati arheološki, povijesni i etnografski pregled bliže i dalje prošlosti istočnog dijela Zagreba, odnosno Sesvetskog prigorja.
Tijekom više godina zasnovane su zbirke koje danas čine osnovnu muzejsku strukturu: arheološku, povijesnu, etnografsku i likovnu.

 


EU